U bojama "plavo-bijelih", Foto: FK Budućnost

Toliki je znalac sa fudbalskom loptom bio da su mu navijači dali nadimak Burzo Maradona. Kultna plavo-bijela desetka bio je lider generacije 1984/85 koja je u mlađim kategorijama najavljivala blistave seniorske dane.

Od početka u Budućnosti

Igor je od malih nogu obukao dres Budućnosti i nosio ga dugo vremena sa velikim uspjehom. Kao omladinac sa svojom generacijom najavljivao je blistave seniorske dane. Imali su uspjeha na republičkom nivou ali i u završnici prvenstva nekadašnje zajedničke države. Prekrtnica i pokretač svega dobrog bile su dvije utakmice finala omladinskog šampionata Srbije i Crne Gore. Niko osim Igora i saigrača nije vjerovao da mogu da naprave veliki uspjeh, a uspjeli su da pobijede Zvezdu u Beogradu sa nestvarnih 4:0.

Odigravši nenormalno dobru utakmicu svi su bili u pozitivnom šoku, a da nije bila slučajnost potvrdili su u revanšu kada su "varvari" prvi put došli u tolikom broju da podrže omladince.

Trener Zvezde nije odustajao od preokreta, ali Budućnost je bila bolja i u revanšu sa 1:0 i postala omladinski prvak SCG. Poslije tog uspjeha kreće smjena generacije i šef struke Brano Milačić povlači sve igrače u prvi tim, dominirajući u Drugoj ligi gdje su imali skoro 30 bodova više od drugog na tabeli. Treba reći da su bili najmladja ekipa u Prvoj ligi.

Prva liga, sjećanje na Deportivo

Supertalentovani Burzanović predvodio je ekipu Budućnosti maestralno u elitnom rangu. "Plavo-bijeli" uspjeli su da zauzmu šesto mjesto i izbore plasman u Intertoto kup. U drugom kolu sastali su se sa španskim Deportivom iz La Korunje, koji je samo godinu dana prije bio polufinalista Lige šampiona. Deportivo je "lako" riješio prvi meč u svoju korist sa 3:0, međutim u revanšu su morali da drhte do samog kraja meča... Budućnost je vodila sa 2:0, ali su gosti uspjeli u samom finišu da postignu gol i otklone dileme o prolazu dalje.

Nema sumnje da je meč koji je odigran 9. jula 2005. jedna od najvećih pobjeda Budućnosti u klupskoj istoriji.

Selidba na Marakanu

Sjajne partije koje je pružao u plavo-bijelom dresu nisu ostale imune na beogradskog velikana Crvenu Zvezdu. Već u januaru 2007. godine Zvezda je ugrabila "kapitalca" Budućnosti.


Foto: Starsport

Burzanović je ostavio upečatljiv trag u beogradskom klubu, iako je Marakanu napustio ranije nego što je planirao. Iako je imao ponude iz inostranstva, nije mogao odbiti poziv Zvezde. Igor je imao dobre epizode u Zvezdi, osvojio je duplu krunu, igrao u grupi Kupa UEFA dvomeč sa Rendžersom za ulazak u Ligu šampiona.
Postigao je četiri gola protiv Partizana u "vječitim derbijima" uspjevši da mu sve ide kako je zamišljao. Nažalost, nisu se poklopile sve kockice i klub je upao u finansijske probleme, Partizan preuzeo primat u srpskom fudbalu i sve je krenulo silaznom putanjom. U drugom dijelu sezone 2008/09 Burzo se vratio u Budućnost na pozajmicu i dokazao da zaslužuje više prostora u Zvezdi.

Ugovor koji ga je vezao sa Zvezdom još dvije ipo godine teškog srca je odlučio da raskine, ali moralo je tako. Po povratku iz Budućnosti sa pozajmice, za koju je u periodu od pola godine postigao 10 golova i upisao 15 asistencija, rečeno mu je da razmišljaju da mu daju kapitensku traku na Marakani. Nije ka tome težio, bilo mu je bitno samo da igra i pokaže klasu koju posjeduje. Odradio je vrhunski pripreme, ali kod trenera Vladimira Petrovića Pižona nije ga bilo nidje, ni u jednoj varijanti. Kratko je razgovarao i odlučio da ide. Na navijače Zvezde ostavio je veliki trag, dobivši nadimak Burzo Maradona i to dovoljno govori koliko su ga "delije" cijenile.

Poziv Piksija u Nagoju

Dragan Stojković Piksi u svom predsjedničkom mandatu u Zvezdi je doveo Burza u istoimeni klub. Nakon odlaska u Nagoju čije je trener postao, zvao je Burza da dođe u Japan i pokaže svoju klasu. Iako nije znao gdje ide i što ga čeka, sama pomisao da je Piksi tamo ulilo mu je veliku hrabrost i sigurnost da pređe u Nagoju. Nije se pokajao jer je Nagoja ozbiljan klub, igrao je pred ozbiljnim navijačima i u ozbiljnoj državi i za njega je to bio "san snova".


Foto: Printscreen

U najboljim danima karijere Igoru je predviđan odlazak u neku od jačih liga u Evropi. Iz Japana su takođe stizale vijesti o njegovim potezima i majstorijama, ali karijera ipak nije išla očekivanim tokom. Imao je mnogo ponuda iz Evrope, međutim tada niko nije cijenio azijske lige, smatravši da su amaterske i da može svako da u njima igra. To je bio prelomni trenutak njegove karijere, po povratku iz Nagoje bila je zima i mislio je da će pronaći novi klub u inostranstvu.

Mlad i pun samopouzdanja, na kraju je doživio scenario da bude pola godine bez kluba. Poslije Japana otišao je u još jednu azijsku zemlju, tačnije na Tajland, ali ni tamo spletom čudnih okolnosti nije igrao, već je sedam mjeseci izgubio ne odigravši zvaničnu utakmicu. Životne sudbine sve to donose, ali, sve u svemu, Burzo je zadovoljan sa onim što je uradio i ništa ne bi mijenjao.

Budućnost - Ljubav

Po povratku sa Tajlanda Burzo se vratio u Budućnost i po treći put obukao dres svog voljenog kluba. Tri godine kasnije otvorio je i četvrto poglavlje.

Budućnost za njega nikada nije bila prolazna stanica, niti je dolazio da bi se vraćao u život, već i da pomogne koliko može. Budućnost predstavlja njegovu drugu kuću, ogromnu ljubav... Braća Goran i Marko igrali su za Budućnost, dali doprinos klubu a Budućnost dala njima sve što jedan klub može dati. Bila je to porodična ljubav.


Foto: Printscreen

Posljednje inostrane epizode imao je u Kazakstanu i Kini. Odigravši po pola godine za Petrovac i Iskru odlučio je da završi karijeru.

Bolna rana reprezentacija Crne Gore

Igor Burzanović se može sa ponosom pohvaliti da je bio dio prve, istorijske reprezentacije Crne Gore, a čak je i postigao odlučujući pogodak u premijernom meču sa Mađarskom 2007. u Podgorici (2:1). Nažalost, u dresu "sokolova" upisao je samo osam nastupa.

Sukob sa kapitenom Mirkom Vučinićem ga je koštao dužeg igranja u dresu sa državnim grbom. Do sukoba je došlo po završetku utakmice sa Bugarskom koja je odigrana u Podgorici u okviru kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo kada su Bugari uspjeli da dođu do remija (2:2) u posljednjim trenucima meča. Nije strano da se igrači posvađaju i sporečkaju na terenu, ali pomenuti sukob bio je više od toga i nema što nisu rekli jedan drugom.


Foto: Printscreen

Svi su znali da Burzo nije "krivac" (iliti manje kriv) i svi su stali uz njega, a u stvari niko to nije učinio. Da jesu možda bi još bio na fudbalskom terenu, možda bi upisao i sto utakmica za Crnu Goru.

Igor je javno stavio do znanja da u reprezentaciji nije iz razloga što je Mirko rekao "ili on ili ja".

A što se tiče igračkih kvaliteta tu je na vrhu, neprikosnoven u Crnoj Gori i mnogo godina će proći da se pojavi naslednik. Mnogo godina će proći dok neko sa crnogorskih fudbalskih terena dobije nadimak Maradona kao što je popularni Burzo dobio od navijača.


S.M. / Wikipedia, Mondo, Reprezentacija.me