Foto: Printscreen

Berane, Budućnost, Danska

Maja Savić je svoje rukometne početke vezala za rodni grad Berane. Međutim, njen talenat i potencijal već sa 14 godina odveo je u podgoričku Budućnost. Upravo u plavo-bijelom dresu uspjela je da postane svjetska klasa, igrajući u jedinstvenom ambijentu "Morače" i u veoma moćnom timu. Ipak, bilo je i teških trenutaka koje je doživljavala i morala prevazići - čak pet puta sa crnogorskim velikanom nije mogla proći u polufinale Lige šampiona.

Iako su dva puta bile blizu tog famoznog polufinala, ipak se nije desilo. Maja je sa svojih 28 godina, poslije toliko čekanja, nadanja i prije svega davanja svog maksimuma, poželjela da ode i da proba da se sa nekim drugim klubom domogne Lige šampiona a ujedno i da stavi tačku na svoju vrhunsku i uspješnu karijeru. Najbolje lijevo krilo Svjetskog prvenstva 2001. godine kaže da neosvajanje Lige šampiona, koliko god da čovjek zaradi novca i napravi dobrih stvari, donosi prazninu.


Foto: Printscreen

I pored želje da cijelu karijeru provede u Budućnosti, glad za trofejom Lige šampiona odvela je u danski Slagelse. Tokom prve sezone u inostranstvu Maja je stigla do trofeja zbog kojeg je i došla, a zatim i još jednog istog. Osvojivši tu famoznu Ligu šampiona koju je toliko željela, ostala je na još jednoj želji - da kruniše karijeru sa titulom Lige šampiona sa Budućnošću. U tome je i uspjela.

Osim za Slagelse Maja je u Danskoj branila boje rukometnih klubova Kopenhagen i Viborg. Snažan uticaj na nju imao je život u Skandinaviji. Kao i svaki početak i njen je bio težak. Jezička barijera, privikavanje na klimatske uslove, kultura koja je u poređenju sa našom kao nebo-zemlja...


Foto: Printscreen

Maja je kao ličnost mnogo dobila, iako joj je plan bio da pođe na godinu dana da osvoji Ligu šampiona i okonča igračku karijeru. Međutim, deslile su joj se mnoge dobre stvari na svim poljima i poslije prve sezone produžava ugovor na još dvije godine. Ispostaviće se da je to bio fantastičan potez iz više razloga za Maju, a neki od njih su i upoznavanje nove kulture i novog načina života i rada.

Iako je otišla sa 28 godina, u zrelom dobu, uspjela je igrački mnogo da se nadogradi. Svoje znanje je proširila sa još dva strana jezika, a bogatija je za sve što je prošla i vidjela.
Ako nemate znanje i želju za učenjem, uzalud je i sav zarađeni novac. Kada se Maja vratila u Budućnost mogla je da pretpostavi da će da osvoji Ligu šampiona baš zbog stvari koje je naučila u Danskoj. Boravak u Danskoj pomogao joj je da shvati što je to malo što im nedostaje i uz veliko povjerenje od strane saigračica koje su je pratile u pohodu ostvarila je sportske snove.

London 2012 i neopisiv osjećaj

Samo učešće na toj Olimpijadi, najvećoj sportskoj smotri, budi u Maji najveće i nezaboravne emocije. Odlazak i takmičenje u Londonu 2012. bili su ostvarenje sna, a medalja pravo čudo koje se desilo jednoj "maloj" Crnoj Gori. Značaj te medalje dolazi do punog izražaja ako imamo u vidu uslove za rad i trening i bazu igračica koja je u Crnoj Gori jako mala.


Foto: Printscreen

Olimpijada 2012. je momenat koji Maja nije htjela da propusti. U 36. godini je znala da je tada pravi trenutak, da se više ne može poslije toga desiti Bila je to prva i posljednja šansa i ona nije željela da je bilo što poremeti.

Srebrna medalja sa Olimpijskih igara ne može da se uporedi ni sa čim. Za nju je to mnogo jačeg sjaja nego što bi bila u nekoj drugoj državi i ne vjeruje da bi neko drugi mogao to sem "lavica".

Stroga i pravična kao trener

Kao trener Maja se najviše trudi da bude pravična. Sadašnje igračice od nje uče da budu prije svega svoje i pravične, da uvijek budu na strani istine, a da na terenu pruže veliku borbenost. To su i glavni preduslovi da se trud i rad isplate i da se dođe do određenog cilja.

Maja kod svojih igračica najviše poštuje rad i trud, te očekuje od njih da daju svoj maksimum kako na treninzima tako i na utakmicama kao što je i ona svojevremeno radila. U suprotnom je spremna da uputi kritike, jer zna da je to bolje za igračice i njihov napredak u karijeri. Saradnja sa Bojanom Popović, nekadašnjom saigračicom i sadašnjom selektorkom crnogorske reprezentacije, djeluje kao da je na sceni tandem za velike stvari.


Foto: CdM

Obje su u trenerski posao krenule istraživački, shvativši da postoji dosta prostora da se uradi nešto više. Uspjehe sa terena su uspjele da prenesu i u trenerskom poslu, uspjevši da sa klupe predvode "lavice" ka evropskoj bronzi u kojoj je Maja učestvovala kao Bojanina prva saradnica i osoba za koju se može reći da je izvela na put generaciju koju čine: Jauković, Grbić, Malović, Pavićević, Ramusović.

Majina nasljednica Vanesa

Relativno mlada, sa 20 godina postala je majka i to u isto vrijeme kada je bila vrhunska sportiskinja, uspjevši da uklopi sve obaveze supruge i domaćice.

Majina nasljednica Vanesa Agović takođe je krenula rukometnim putem u Budućnosti, igrajući za mlađe selekcije Crne Gore i vjerovatno je buduća okosnica seniorske reprezentacije. Činjenica da joj je majka bila trener nije joj dalo nikakvu prednost u odnosu na ostale igračice, nego je sve morala da zasluži na terenu.

Maja kaže da joj nije lako ali da je Vanesa navikla da se bori sa takvim stvarima. Problem je što se uvijek prave porđenja, gleda se da je njena ćerka i Maja smatra da je sve to išlo na njenu štetu. Takođe, ona smatra da bi se Vanesina karijera mnogo drugačije odvijala njena karijera da joj nije majka.

Maja navodi da je presrećna jer ima skromno i normalno dijete, s obzirom na mnoštvo djece uspješnih roditelja koja pođu krivim putem i neskromna su, što Vanesa naravno nije.

Maja Savić trostruka osvajačica Lige šampiona, bronzana sa Jugoslavijom na Svjetskom prvenstvu 2001. godine kada je i ponijela nagradu za najbolje lijevo krilo na svijetu, olimpijska vicešampionka sa Crnom Gorom u Londonu... To su samo neki od uspjeha ove vrhunske igračice.

Ne žali ni za jednim momentom u karijeri i životu. Mnogo puta je išla težim putem ali kroz to je naučila, sebe nesebično davala da bi ostvarila cilj i ništa ne bi mijenjala. Velika je Maja.


S.M. / Wikipedia, Antena M, TV E