Foto: FIBA

U Nikšiću je počela da se piše istorija kada je Jelena, tada kao dvanaestogodišnja djevojčica, debitovala za seniorski tim Rolinga u Prvoj ligi SRJ, a već sa 15. godina je u dresu Budućnosti igrala Evroligu.

Od djetinjstva sa loptom

Još dok je bila jako mala vidjelo se odmah da ima dosta dara i sposobnosti. Lopta joj je bila najbolji drug, što je i dan danas, znala je sa njom da pođe i na drugi kraj grada samo da bi igrala košarku. Što se tiče košarke i njenih početaka očito je bilo da se radi o djetetu koje je dosta spretno, da voli sport, voli košarku i bila je posvećena i obećavala da će da napravi nešto.

Na roditeljima je bilo da joj budu podrška i da je usmjere na pravi put, što su i uradili. Kao u američkim filmovima, Jelena je do kasno u noć trenirala košarku, i to u hladnim dvoranskim "uslovima", da bi ujutro sa ruksakom na leđima odlazila u školu.

Bile su to godine velikog odricanja koje se na kraju isplatilo. Kolika su bila odricanja dovoljno govori i činjenica da nije prisustvovala ženidbi rođenog brata, jer je morala sa ekipom na turnir. Bila je prisutna velika Jelenina želja i glad za karijerom.

Prvi klubovi i uspjesi

Jelena je svoju karijeru počela u nikšićkom Rolingu, prošla sve mlađe selekcije gdje je bila dominantna i igrala u generaciji starijoj od sebe. Uvijek je bila šampion, najbolja igračica i sama ta činjenica, koja je bila prepoznata u njenoj dvanaestoj godini, lansirala je u prvi tim Rolinga i Prvu ligu SRJ.

Bila je jedna od najboljih igračica u klubu, iako je bila mlađa po sedam-osam godina u odnosu na saigračice.

U periodu nakon 2000. godine uslijedila su takmičenja u mlađim kategorijama, a Jelena je proglašavana za najbolju igračicu. Na pionirskom prvenstvu 2001. u Hrvatskoj bila je najbolja igračica sa velikim brojem poena na svakoj utakmici. Kasnije, na kadetskom prvenstvu SCG takođe je proglašena za najbolju igračicu. Onda je uslijedilo za Jelenu jedno od držih takmičenja, prvenstvo u Tunisu za selekciju do 20. godina. U finalnoj utakmici sa Amerikankama Jelena postiže 18-poena što nije bilo nimalo lako.

Sa 15 godina u dresu Budućnosti igrala je Evroligu, a sa 18 proglašena je za najbolju igračicu jadranske lige, tako da je karijera imala brz hod i nije bilo nekih većih spoticanja, imala je uzlaznu liniju. To je rezultiralo da u sezoni 2002/03 bude kapitenka Budućnosti i prvakinja države SCG sa istoimenom ekipom. Jelena 2005. godine odlazi i nastavlja svoju karijeru u Španiji.

Ponude Španije, Srbije, izabrala Crnu Goru

Jelena je svojim sjajnim nastupima u Španiji skrenula pažnju na čelnike tog saveza od kog je stigla ponuda da uzme njihovo državljanstvo i nastupa za špansku selekciju, jer su i oni osjetili veliki kvalitet koji je posjedovala. Naravno da nije prihvatila tu ponudu, mada to nije bila jedina ponuda, jer je istu ponudu imala i od Košarkaškog saveza Srbije i to sa izazovom da odmah igra na Evropskom prvenstvu. Jelena je prirodnim putem odlučila da igra za Crnu Goru i nastupala svake godine za reprezentaciju, kako u kvalifikacijam tako i na prvenstvima Evrope na kojima je Crna Gora uvijek bila učesnik.

Prsten u WNBA i slavlje sa Medžik Džonsonom

Jelena je kao mlada imala poziv za WNBA ligu, međutim zbog reprezentativnih obaveza ona je odlučila da kasnije ide u Ameriku i najjaču ligu na svijetu.

Jelenin prvi boravak u WNBA ligi krunisan je šampionskom titulom i prstenom sa ekipom Los Anđeles Sparks, čiji inače vlasnik legendarni košarkaš Medžik Džonson. Jelena i saigračice kroz dramu su savladale Minesotu Links i domogle se trona. Ta titula i prsten, koje je osvojila u majstorici, bili su kruna za djevojku koja je uvijek preskakala rangove.


Foto: FOS Media

Jelena je i naredne godine dobila poziv da nastavi svoju igru u WNBA ali nije pristala, jer je već bila u nekim godinama u kojima tijelo ne može izdržati velike napore i pružiti svoj maksimum koji je uvijek krasio tokom karijere.

Bila je, vidjela je, pobijedila... ili u tri riječi - Vendi Vidi Vici.

Košarkaške destinacije

Jelena je preko Rolinga stigla u podgoričku Budućnost a iz Budućnosti kao 18-ogodišnjakinja otišla u Španiju gdje je igrala za klubove Ros Kaseres i Rivas Ekopolis. Zatim je košarkaški put vodi u Francusku gdje nastupa za klub Tarb, nakon toga Rusija i klub Nadedžu... U Češkoj je igrala za USK Prag zatim turske timove Galatasaraj, Kajzeri, Elazig, Botaš, i Orman. Čak je stigla i do kineskog Šangaja i američkog LA Sparksa.

Osim titule u WNBA, koja je velika stvar i koju u SAD znaju da cijene, stekavši i veliko životno iskustvo Jelena je uspjela da pokori i Evropu kada je sa turskim Galatasarajem podigla pehar u FIBA Eurokupu.


Foto: Portal Analitika

Jelena je igrala i finale najjače evropske lige, Evrolige i pokušala da postigne jedinstven uspjeh znajući da je već osvojila WNBA. Međutim, crnogorska reprezentativka i naša najbolja igračica svih vremena nije uspjela u dresu Mersina, jer su poražene u finalu od Fenerbahčea. Taj evropski trofej ostaje san za Jelenu.

Jača od povrede

Dok je igrala u Španiji doživljela je povredu, dolaskom u Crnu Goru doktori su konstatovali povredu kičme, tj. dva diskusa na četvrtom i petom pršljenu. Narednih mjesec i po dana provela je u Igalu na posebnom tretmanu i vježbama za oporavak. Uspješno se oporavila i nastavila da igra sa velikim uspjehom.

Reprezentacija najveća ljubav, bez vjetra u leđa za London

Jelena je u dresu sa državnim grbom davala uvijek sve od sebe. Ponosna je na sve ostvareno, kao i na djevojke sa kojima je igrala, ali i trenere sa kojima je sarađivala.

Za najbolju igračicu crnogorskog nacionalnog tima svih vremena reprezentacija je uvijek bila najveća ljubav. Bila je dva puta i na pragu medalje sa Crnom Gorom - 2011. u Poljskoj, kada su djevojke stigle do četvrtfinala sa svih šest pobjeda a onda zaustavljene od selekcije Turske, kao i u Madjarskoj 2015. kada su stale na istoj tački i u borbi za polufinale izgubile od Španije sa pola koša razlike.

Treba istaći da će Evropsko prvenstvu u Poljskoj zauvijek ostati "rana" za crnogorske košarkašice, jer su poslije poraza u četvrfinalu izgubile i meč za peto mjesto od Hrvatske. Da su pobijedile reprezentaciju Hrvatske (u grupi savladana ubjedljivo) "crvene" bi izborile vizu za predolimpijski turnir i vjerovatno otišle u London umjesto selekcije "kockastih".

Jeleni je toga najviše i žao u karijeri, presudilo je neiskustvo i izostanak pravih odluka u ključnim trenucima.

Poslije poraza u četvrtfinalu bile su razočarane, a razmišljajući samo o tom porazu, zaboravile su sjajne partije koje su prije toga pružale. Jelena i saigračice nisu mogle sagledaju širu sliku, nažalost nije bilo nikog da im kaže i motiviše ih da dignu glavu, da im kaže mogu da idu u London, pa su dopustile da ih emocije slome.

Jelena se oprostila od državnog dresa, međutim napravila je come-back, vratila se u reprezentaciju poslije godinu dana pauze i odmah uspjela da obezbijedi još jedno učešće na Eurobasketu. Nada se da može izboriti Olimpijadu koju dugo čeka i smatra da je savršeni momenat za to.


Foto: RTCG

Jelena vidi sebe u nacionalnom timu i poslije završetka igračke karijere. Želi da pomogne da reprezentacija u bliskoj budućnosti dobije veću bazu igračica i samim tim postane snažnija i konkurentnija na svim nivoima.

Za to, naravno, treba vremena, mnogo rada, truda i odricanja. Jelena je sve to imala u svojoj karijeri i zato je uspjela.



S.M. / TV E, Wikipedia, Vijesti.me, Reprezentacija.me