Broj trofeja, ipak, ne pokazuje dovoljno uticaj koji Savić ima na igru svog tima, i među, ”kolćonerosima“ i u dresu Crne Gore, ali koliko je cijenjen u crveno-bijelom dijelu Madrida pokazala je i nedavna posjeta dvojice navijača Atletika, tačnije oca i sina, gradu i klubu gdje je Stefan napravio prve korake.

Došli smo u Crnu Goru i ciljano u Mojkovac samo zbog Stefana. On je naš idol. Hrabar igrač, stub naše odbrane koji nema straha ni od koga na terenu. Jednostavno "gine“ za nas i naš Atletiko, riječi su Španca Jago Gomes koji je bio u Mojkovcu.

Mojkovac i Brskovo neizbrisiv trag Stefanove biografije

U Mojkovac ide kad god dođe u Crnu Goru, to je grad koji voli i koji će mu uvijek biti u srcu. Baš kao i Brskovo jer nikada ne smije i neće zaboraviti odakle je sve krenulo. Drugovi iz djetinjstva su i dalje tu, to su prijateljstva za cijeli život i oni su praktično dio njegove porodice. Stefan je iz Mojkovca otišao kao dječak, u ne tako veliki klub (BSK iz Borče), ali u mnogo veću sredinu - Beograd.



Sigurno da nije bilo lako. Odlazak od kuće u tim godinama nije ni najmanje jednostavan. Odvajanje od porodice, društva, okoline na koju si navikao. Sve je to veoma komplikovano za dječaka od 14-15 godina i zahtijeva izuzetnu stabilnost u svakom pogledu. Kada je već dobio priliku da ide znao je da mora da je iskoristi, da mora da se što prije prilagodi na nove uslove i da nema vremena za nostalgiju i "plakanje“. Relativno brzo je shvatio i navikao se na nove okolnosti, na novi način života i treninga, i to mu je pomoglo da svakodnevno napreduje i čini sebe boljim u svakom segmentu.

Impresivan uspon karijere

Stefafanov uspon karijere bio je impresivan - kratak period seniorskog fudbala u BSK bio je dovoljan da ga angažuje Partizan, s kojim je igrao Ligu šampiona i poslije samo jedne sezone potpisao za Mančester siti.

Veoma brzo je prošao određene faze karijere. Od BSK-a i Borče za godinu je, preko Partizana i Beograda, došao do Mančester sitija i engleske Premijer lige. Možda neočekivano za većinu ljudi, ali za njega je to nekako bilo sve prirodno jer je došlo kao naplata ogromnog odricanja, truda i rada koji je uložio svih prethodnih godina u trenažnom procesu i takmičarskim utakmicama. U Humskoj je imao sreću da uz sebe ima vrhunskog mentora, tada veterana Mladena Krstajića. U Partizan je došao kao perspektivan igrač, relativno dokazan u srpskoj ligi, ali s ogromnim prostorom za napredak i razvoj. Za godinu u crno-bijelom dresu, igrajući uz sjajnog i iskusnog štopera kakav je Mladen Krstajić, naučio je mnogo i umnogome oblikovao sebe kao igrača. Saradnja sa njim budi mu lijepe uspomene , dok prijateljstvo sa njim ima posebnu vrijednost i uvijek je lijepo kada se sretnu, zahvalan je Savić aktuelnom selektoru Bugarske s kojim je imao srdačan susret tokom martovskog gostovanja "sokola“ u Razgradu.

Engleska, veće, brže i jače

Trku za potpis tada supertalentovanog 20-godišnjaka dobio je Mančester siti, klub u koji je nekoliko godina ranije "ušao“ arapski novac. Bila je to sasvim nova dimenzija fudbala za našeg asa.

Prvi utisak je bio – velika razlika. Sve je bilo veće, jače i brže u odnosu na ono na što je navikao. Svuda oko tebe vrhunski igrači, od Harta na golu, preko Kompanija, Zabalete i Kolarova u odbrani, Jaje Turea, Davida Silve i Nasrija u veznom redu, do nevjerovatnog napada u kojem su bili Teves, Aguero, Džeko i Baloteli... Kada dođeš u takvo okruženje motivacija da radiš više i bolje je enormna, daješ sve od sebe na svakom treningu i u isto vrijeme dobijaš mnogo od svakog treninga, prisjeća se Savić mančesterske epizode.



Nije trajala dugo, samo godinu, ali je bila uspješna jer su "građani“ osvojili titulu ispred Junajteda u epskom finišu Premijer lige, pogotkom Aguera u četvrtom minutu nadoknade. Imali su sjajnu sezonu, osvojenu titulu nakon 44 godine čekanja i "ludu“ trku sa Mančester junajtedom koja je riješena u posljednjem kolu... Izuzetno je bio srećan što je bio dio te ekipe, što je dao makar mali doprinos u osvajanju, može se slobodno reći, istorijske titule Mančester sitija koja je označila početak nove ere u klubu. Možda mu je žao što nije ostao duže u klubu ali ne kaje se zbog odluke da nakon godinu dana promijeni sredinu.

Firenca lijepo i veliko iskustvo

Popularni Savke je iz Sitija otišao u Fiorentinu, u sklopu transfera Matije Nastasića na ”Etihad“.

Ispostavilo se da su “građani“ imali pogrešnu procjenu, a "viola“ dobila "bingo“ - nakon Stevana Jovetića, dovela je još jednog Crnogorca vrhunskog kvaliteta. Fiorentina je bila sjajna prilika za njega. Želio je da igra, da raste kroz utakmice. Kada je dobio priliku da ide u Italiju, da igra u zemlji u kojoj je odbrana na prvom mjestu, nije previše oklijevao i prihvatio je transfer. Ujedno, u Firenci ga je čekao prijatelj Stevan Jovetić, koji je imao samo riječi hvale za klub i način rada u njemu. Tokom tri sezone provedene u ljubičastom dresu naučio je mnogo i postao spreman za izazove koji su uslijedili u Atletiku.

Atletiko kao druga kuća, svaki trenutak uživanje

Madrid je najduža i najljepša priča Savićeve karijere. U julu 2015. španski velikan platio je obeštećenje od oko 10 miliona - bio je to savršen posao za,"kolćonerose“ jer je crnogorski defanzivac igrama višestruko podigao svoju vrijednost.
Stefan je s Atletikom podigao tri trofeja, a bio je na korak i od najvažnijeg - 2016. izgubio je finale Lige šampiona od Real Madrida. Tada je postao prvi Crnogorac u finalu LŠ u 21. vijeku, 18 godina nakon što je Predrag Mijatović donio pehar Realu.
U Madridu je već dugo, praktično dvije trećine karijere, i uživa u svakom minutu provedenom u Atletiku. Za njim su sjajne godine, rezultati za ponos koji su krunisani osvajanjem La Lige nakon sedam godina, učešće u Ligi šampiona svake sezone i osvojena dva evropska trofeja – Liga Evrope i Superkup. Ostaje žal za porazom u finalu Lige šampiona, ali biće prilike da osvoji i taj trofej. Zaista je srećan što je dao doprinos u svim tim uspjesima Atletika i vjeruje da će ih biti još u sezonama koje dolaze.

Ćolov vojni sistem, trening jači od utakmice

Savić je u Atletiku osam godina, trener Dijego Simeone čak 12.
Popularni Ćolo, nekada neumorni vezista, voli igrače koji su u svakom trenutku spremni za "rat“ na terenu. Karakteri su im se poklopili, energija Argentinca uticala je da se Crnogorac profiliše u lidera tima i nekog ko staje ispred igrača.
Nevjerovatna energija i posvećenost poslu, riječi su Savića za stručnjaka iz Buenos Ajresa. Vodi računa o svakom detalju, kod njega su treninzi jači nego utakmice u nekim drugim klubovima. Saradnja sa njim je zaista na vrhunskom nivou, uvijek donosi nešto novo i Simeone kao trener utiče da budeš bolji igrač u svakom smislu.

Klupska karijera skoro pa savršena, San da sa Crnom Gorom ide na najvećoj sceni

Sve i da ne podigne trofej Lige šampiona, Savić će na planu klupske karijere biti ispunjen fudbaler. S druge strane, nedostaje mu nešto veliko, reći će i najvažnije - plasman na veliko takmičenje sa Crnom Gorom. Vjeruje da u ovom ciklusu imamo šansu. Dobili smo grupu koja je interesantna, sa dvije ekipe koje su favoriti, ali mi iz drugog plana čekamo priliku da zablistamo. Očekuje nas interesantna borba do kraja kvalifikacija i daćem sve od sebe da napravimo rezultat koji svi priželjkujemo već godinama. Sa Crnom Gorom na najvećoj sceni - bio bi to savršen pečat na karijeru i uvod u "novi život“.

Planove što će raditi po završetku karijere još uvijek ne pravi.
Još ne razmišlja previše o danima nakon karijere. Želi da igram još nekoliko sezona, vrijeme provedeno na terenu ga čini srećnim. Kako se bude bližio kraj karijere vjerovatno će više razmišljati o pozivu u budućnosti, sada je to samo u dalekim naznakama.

Izvori: Wikipedia, Reprezentacija.me, Antena M

S. Maslovar