Foto: Mediabiro

Ćetković koji je do sada pokazao svoj talenat na mnogobrojnim izložbama u zemlji i svijetu i za to dobijao značajna priznanja, naglašava da u Crnoj Gori je uvijek bilo vrhunskih stvaralaca, pa tako je i danas, ali da bi pojedini od njih postali umjetnici svjetskog glasa neophodna je podrška države, odnosno institucija kulture.

Selektor ste ovogodišnjeg likovnog programa "Barskog ljetopisa". Koliko Vam je posao bio težak i šta Vas je vodilo u izboru umjetnika koji će se predstaviti publici?

Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast što sam selektor likovnog programa 37. Barskog ljetopisa. Imam iskustva u ovom poslu, jer sam ranije bio i selektor 56. Hercegnovskog zimskog salona. Svakako da je selekcija umjetnika i izložbi veoma zahtjevna stvar. Prilikom odabira umjetnika prvenstveno sam se rukovodio njihovim kvalitetom i angažovanošću. Na ovogodišnjem Barskom ljetopisu publika će biti u prilici da vidi raznovrsne i originalne poetike umjetnika svih generacija. Sami likovni program se sastoji od 4 izložbe. Premijera likovnog programa počinje 22. jula otvaranjem izložbe poznatog crnogorskog umjetnika Nikole Markovića. Izložba "Igra izvajanih sjenki" dolazi iz Berlina. Publika će uživati u multimedijalnom projektu. Zatim 1. avgusta će biti izložba crteža neponovljivog Uroša Toškovića iz vrijedne kolekcije Bojana Krljića. Iste večeri će biti i promocija monografije Uroša Toškovića. Znači, poslije Grafičkog kolektiva u Beogradu, premijerno u sklopu Barskog ljetopisa, u Crnoj Gori. 5. avgusta će biti izložba skulptura pod nazivom "Iskopine", talentovane vajarke Jelene Pavićević Marković. Likovni program završavamo sa izložbom slika "Arijadnino klupko", maestralnog slikara Muharema Muratovića. Otvaranje izložbe je 21. avgusta.

Koliko je bitno za likovne umjetnike da se pojave na ovakvim manifestacijama?

Svako predstavljanje stvaralaštva, za svakog umjetnika je od velikog značaja, naročito na prestižnim manifestacijama kao što je Barski ljetopis. To doprinosi njihovoj dodatnoj afirmaciji i uvažavanju od strane društva.

Kažete da su rezultati umjetnikovog rada izložbe, a koliko i kako slikari u Crnoj Gori imaju prilike da pokažu šta rade?

Živimo u dosta složenom vremenu. Pored društva i institucija koje nekada imaju ignorantski odnos prema istinskim umjetničkim vrijednostima velika odgovornost je prvenstveno i na nama stvaraocima. Kontinuitet u radu je osnova svega. Sa tim se dolazi i do kvaliteta, a izložbe su očekivani epilog svega toga. Do sada sam imao 44 samostalne izložbe. Kada ne dobijem poziv za izložbu, ja sam pokrećem stvari. Ako postoji želja i snaga volje sve se može postići. Prvenstveno treba da ste u tome. Veliki broj umjetnika nije.

Je li situacija značajno teža kada su u pitanju mladi neafirmisani umjetnici?

Svakako da je mladim autorima na početku karijere izuzetno teško, međutim, slikarstvo je put na kojem ima uspona i padova i ako ste uz talenat vrijedni i uporni uspjećete.

Koliko je teško danas biti slikar u Crnoj Gori? Gdje sve škripi? Koliko država i resorne institucije pomažu i podržavaju i šta bi ste tu mijenjali?

Mišljenja sam da institucije kulture treba prvenstveno da podrže istinski vrijedne umjetničke projekte i stvaraoce koji su se dokazali svojim talentom, radom i kvalitetom. Zadnjih godina ima i administrativnih barijera koje usporavaju realizaciju projekata - izložbi van zemlje. Tu očekujem efikasniju angažovanost tih institucija, jer su u pitanju više nego jednostavne procedure. Ovom prilikom bih se osvrnuo i na aktuelnu izložbu Crna Gora danas u organizaciji Muzeja savremene umjetnosti. Postavlja se pitanje po kojim kriterijumima su pozivani umjetnici za ovu izložbu. Zašto je izostavljen veliki broj sjajnih umjetnika a na izložbi imamo jedan dobar dio autora koji iza sebe niti imaju radove, izložbe, a kamoli nagrade za svoj rad. Neko bi na ovo pitanje trebao dati odgovor.

Iza Vas su brojne izložbe, nagrade, učestvovanje na značajnim svjetskim manifestacijama. Koliko su Vam priznanja bitna i doživljavate li ih kao podstrek ili više kao obavezu da opravdate povjerenje?

Za jednog ozbiljnog autora od izuzetnog značaja su predstavljanja na izložbama, domaćim i međunarodnim salonima. Uz to su i nagrade ogromna satisfakcija. Mene raduje činjenica da sam sve to ostvario i da su o mom stvaralaštvu pisali mnogi značajni istoričari umjetnosti i likovni kritičari iz zemlje i država okruženja. Bez obzira na to što ste svjesni svog kvaliteta veoma je bitna i potvrda od struke, ali naravno i od publike koja je nezaobilazna u svemu ovome. Svaka izložba i priznanje je dodatni vjetar u leđa svakom stvaraocu.

Moje slike su proizvod unutrašnje intuicije i emocije. Ne dodvoravam se nikome. Oni autori koji to čine vremenom izgube i sebe, a i one kojima su željeli da se dopadnu.

Čini se da uz sve više tehnika i matrijala likovni umjetnici imaju mnoštvo mogućnosti da budu originalni? Koliko u tome uspijevaju?

U moru tih materijala i digitalnih tehnologija ja kao slikar ostajem vjeran tradicionalnim materijalima, prvenstveno ostajem dosljedan štafelajnom slikarstvu. I na tom klasičnom polju istraživanja sam došao do originalnog izraza, do modernih formi o čemu svjedoče pozitivne likovne kritike, kao i reakcije od strane cijenjene publike. Nijesam pobornik digitalne umjetnosti, jer prosto to može raditi svako, a cijenim one kreacije i likovna rješenja koja karakterišu zanatsko umijeće, likovnost i sama kreativnost.

Koliko im u tome pomažu ili odmažu društvene mreže i druge online platforme?

Što se tiče društvenih mreža one su od izuzetnog značaja za promociju likovne umjetnosti. Međutim, prilikom promocije nekog djela nekada dođete u situaciju da neko i plagira vaš rad tako da ima tu i loših strana, ali svakako značaj društvenih mreža je ogroman jer na jednostavan način se povezujete sa ljudima iz svijeta umjetnosti.

Koliko je teško da umjetnik nađe mjeru dok slika? Imate li na umu očekivanja publike ili je sve stvar unutrašnjeg nagona koji želi samo da pređe na platno bez obzira na utisak okoline?

Imati mjeru, odnosno stati u pravom trenutku tokom slikanja je od izuzetnog značaja za stvaralaštvo jednog umjetnika. Veliki broj dobrih slikara ima taj problem. Moje slike su proizvod unutrašnje intuicije i emocije. Ne dodvoravam se nikome. Oni autori koji to čine vremenom izgube i sebe, a i one kojima su željeli da se dopadnu. Uz tehničko savršenstvo neophodno je da slika bude prožeta i iskrenom emocijom.

Crna Gora je u decenijama iza nas bila riznica umjetnika svjetskog glasa. Imamo li i danas talentovanih mladih ljudi i kolika je šansa da se pozicioniraju na svjetskoj likovnoj sceni? Šta je za to potrebno?

U Crnoj Gori je uvijek bilo vrhunskih stvaraoca, tako je i danas. Da bi pojedini od nas, koji živimo tu, postali umjetnici svjetskog glasa neophodna je podrška države, odnosno institucija kulture. Za vrhunskog umjetnika su vrata svuda otvorena, međutim, neophodna je adekvatna finansijska podrška.

Nakon "Barskog ljetopisa", šta nas očekuje iz vašeg ateljea? Je li u planu neka nova izložba novi projekat?

Ono što je aktuelno i što je u pripremi je svakako grupna međunarodna izložba "Krugovi Mediale" koja će biti otvorena u septembru u muzeju u Budvi. U opticaju su još neki saloni, konkursi su u toku, ali ono što bih naglasio je da imam spreman novi materijal za izložbu o čemu će javnost biti na vrijeme obaviještena.

(RTCG)