Foto: PrintScreen/RTB, yt

Odrastanje na crnogorskom primorju u to, kako kaže, drugačije vrijeme, Lalović pamti po bezbrižnim druženjima.

"Bilo je potpuno drugačije. Mislim da je to generalno slučaj sa mojom generacijom. Mi smo to vrijeme podijelili na prije i poslije zemljotresa. Buljarica je bila mjesto puno kampova i druženja, gdje su dolazila djeca iz mnogih gradova regiona, i sve je bilo bezbrižno i opušteno", prisjeća se Lalović gostujući u emisiji "Budvansko ljeto, podgoričke priče" na RTB.

Devedesete godine, kako ističe, donijele su značajne promjene, ne samo za Buljaricu već i za druge gradove.

"Čini mi se da je taj period dodatno promijenio sve i dao imperativ nekim novim gradovima", dodaje ona.

Govoreći o svojoj triologiji, Lalović naglašava da nije imala precizan plan. Kako objašnjava, počela je da piše iz neke unutrašnje potrebe, jer je smatrala da postoje teme o kojima se nije pisalo, ističući da je odjek možda bio veći "jer su te priče dio svih nas, našeg bića i ovih prostora".

Ona vjeruje da uspjeh djela ne zavisi samo od autora, već i od čitalaca, te da smatra da se prevelika pažnja daje autorima, što je uzalud ako se krug ne zatvori sa čitaocima.

Za nju, upravo je odnos sa čitaocima ključan.

"Ako oni to ne prepoznaju, prisvoje i uz pomoć toga ne nadograde sami sebe, ništa se ne postiže. Koliko god se činilo da sam ja nešto dala čitaocima, mnogo više su oni dali meni. To je podsticaj koji mi je neophodan da bih nastavila da radim", dodaje Lalović.

Kada je riječ o njenim djelima, najbliža joj je druga knjiga, "S ove bande moje gore", za koju kaže da je "dala najviše svojih emocija".

Prema trenutnim planovima, njen novi roman može se očekivati na proljeće.