Foto: Privatna arhiva

Sa atletike i fudbala na rukomet

Mladen je kao dijete osjetio da treba da se bavi nekim vidom fizičke aktivnosti , pa je počeo sa atletikom kada je imao 10 godina i trenirao dvije godine, zatim se prebačio na fudbalu na kojem se zadržao do svoje 14- te godine gdje ima zvanične utakmice za kadetsku ekipu Fk Cetinja i onda sa 14 godina , najviše na nagovoru majke, koja je bila za to da trenira sport u dvorani prelazi na rukometu. Prve rukometne korake napravio je kod pokojnog Miška Popovića u RK "Cepelin". Upornost i ljubav prema rukometu i malo sreće je učinjelo da Mladen krene u ozbiljno bavljenjem rukometa. I samo poslije tri godine da udje u prvi tim "Lovćena" i to najboljeg u istoriji cetinjskog rukometa.

Sa 17 godina prvi tim i odmah titula

Ta generacija "Lovćena" 1998 bila je najbolja u istoriji cetinjskog a može se slobodno reći i klupskog muškog rukometa u Crnoj Gori. Mladen je svojim perspektivnim i ozbiljnim pristupom skrenuo pažnju na sebe, tako je i dobio poziv Pera Miloševića da se priključi prvoj ekipi i da trenira sa veoma ozbiljnim rukometašima. Prve godine "Lovćen" je postao šampion SR Jugoslavije. Na Cetinju je vladala velika rukometna euforija i napravljen je spektakularni doček za rukometaše. Mladen je u prvi tim ušao pun želje, ambiciji ali je bio i pored momaka koji su pobjednici i to mu je nekako dalo vjetar u leđa da ide ka ostvarenju i uspjehu u svojoj karijeri. Kao mlađi igrač bio je odlično prihvaćen od starijih saigrača, tu su bila imena poput Puljezevića, Kapisode, Đukanović, Dobrković i Mladen je imao tu sreću da igra sa tim momcima, trenira i bukvalno svaki dan da napada odbranu koja je ubedljivo najjača bila u Jugoslaviji. I eto odgovor kako je napredovao tako brzo, kalio se sa najboljim i jakim igračima. Imao je sreću ali i zaslužio je da bude dio tog Lovćena. U Ligi prvaka su stigli do četvrtfinala.

Sledeće sezone Mladen je osvojio Kup i imao je značajnu ulogu u timu.



U sezoni 2002/03. osvojen je Kup Srbije i Crne Gore, a preostale dvije godine Rakčevićevog boravka u Lovćenu su bile obilježene sticanjem iskustva i izostankom trofeja.

Odlazak od kuće u Vardar

Mladen je 2004. potpisao ugovor za Trst, medjutim zbog očeve smrti odlučio je da treba da ostane sa sestrom i majkom kad im je najpotrebniji i napravi pauzu godinu dana od rukometa. Privikavanje u Makedoniji nije trajalo predugo, bukvalno kroz mjesec dana se uklopio u sistem i zavolio Skopje kao svoj grad. Vardar je bio ozbiljna ekipa, šampion države i učesnik Lige šampiona tako da je prelazak bio pun pogodak za Mladena. Zavolio je Makedoniju i grad Skopje i tako će biti dok je živ jer se osjećao kao kod kuće. Rakčević se u makedonskoj prestonici zadržao četiri sezone. Sa crveno-crnima je osvojio dvije titule prvaka Makedonije (2006/07, 2008/09) i dva trofeja Kupa Makedonije (2007, 2008).

Što se tiče nastupa u evropskim takmičenjima, Rakčević je u prvoj sezoni postigao 27 golova na 6 utakmica u Kupu izazivača, u kojem je Vardar stigao do četvrtfinala.

U sljedećoj sezoni, na putu do četvrtfinala u Kupu pobjednika kupova, mrežu je, na 8 utakmica, rešetao 31 put.

Sezona 2007/08. je donijela nastup u Ligi prvaka. U kvalifikacionim utakmicama je Rakčević bio veoma zapažen (2 utakmice, 11 golova), ali je njegov doprinos opao u grupnoj fazi takmičenja (6 utakmica, 15 golova).

U svojoj posljednjoj evropskoj sezoni u dresu Vardara, Rakčević je, u okviru Kupa pobjednika kupova, postigao 13 golova na 4 utakmice.U svojoj posljednjoj evropskoj sezoni u dresu Vardara, Rakčević je, u okviru Kupa pobjednika kupova, postigao 13 golova na četiri utakmice.

Kolubara (2009.—2010.)

Poslije četiri godine u Makedoniji, Rakčević se obreo u Lazarevcu, gdje je trebalo da pomogne u afirmaciji vrlo ambiciozno zamišljenog RK Kolubara. U sezoni 2009/10. je, u nacionalnim okvirima, osvojena dupla krupa (prvenstvo i kup), a u Kupu pobjednika kupova se stiglo do četvrtfinala. Rakčević je bio jedan od najistaknutijih pojedinaca (24 gola na 6 utakmica u evropskom takmičenju), ali je, nakon samo godinu dana provedenih u Lazarevcu, opet promijenio sredinu. Vratio se u Skoplje, ali ne u redove Vardara, već njegovog gradskog rivala, Metalurga.

Metalurg (2010.—2013.)

Za tri sezone, koliko je proveo u dresu Metalurga, Rakčević je doprinio osvajanju dvije titule nacionalnog prvaka (2010/11, 2011/12) i dva trofeja Kupa Makedonije (2011, 2013).

U evropskim takmičenjima je crnogorski kružni napadač bio veoma zapažen. U prvoj sezoni je, na 3 kvalifionacione utakmice za Ligu prvaka, postigao 10 golova,[6] dok je, na putu do osmine finala EHF kupa, imao učinak od 13 golova u 6 utakmica. U sezoni 2011/12, imao učinak od 13 golova na dvije kvalifikacione utakmice te 20 golova na 12 utakmica u završnoj fazi Lige prvaka, u kojoj je njegov tim dogurao do osmine finala. Posljednju evropsku sezonu u dresu Metalurga Rakčević je obilježio postizanjem 40 golova na 14 utakmica u Ligi prvaka. Ekipa je zaustavljena u četvrtfinalu.

AEK Atina (2013.—2014.)

Tada već iskusni Rakčević, tridesetjednogodišnjak, preselio se u Atinu, gdje je branio boje AEK-a. U prvoj i jedinoj sezoni u dresu žuto-crnih, Rakčević je dao doprinos osvajanju nacionalnog kupa, dok je u prvenstvu Grčke osvojeno drugo mjesto. U kvalifikacijama za Ligu prvaka, AEK je ispao od Dinama iz Minska, a crnogorski reprezentativac je postigao 11 golova na dvije utakmice. U kvalifikacijama za EHF Evropski kup, grčki klub je opet eliminisan u dvomeču, u kojem je Rakčević 10 puta tresao mrežu protivnika.

Konstanca (2014.—2015.)

Crnogorski rukometaš je u redove Konstance stigao u vrijeme kada je klub bio u prilično nezavidnoj finansijskoj situaciji i daleko od sjaja iz slavnih dana. U regularnom dijelu rumunskog prvenstva je osvojeno drugo mjesto, ali je taj uspjeh poništen već u četvrtfinalu plej-ofa, kada je CSM Bukurešt bio bolji.

U neuspješnim kvalifikacijama za Ligu prvaka, Rakčević je postigao 11 golova na dvije utakmice. U kvalifikacijama za EHF Evropski kup, bio je strijelac 3 pogotka na dvije utakmice, a u grupnoj fazi je, na 6 utakmica, mrežu pogađao 30 puta.

Dobrogea Sud - 2015.

RK Konstanca je u julu 2015. zapao u finansijsku krizu, pa je vrlo brzo prestao da funkcioniše. Dio upravnog odbora i igrača su, već početkom avgusta iste godine, osnovali novi klub, pod imenom RK Dobrogea Sud, koji se poziva na nasljeđe originalnog RK Konstanca.

U sezoni 2015/16. klub se takmičio u drugoj ligi, da bi se već u 2016/17. obreo u elitnom rangu rumunskog muškog rukometa.

Reprezentativna karijera, crnogorska reprezentacija najveća emocija

Mladen Rakčević je nastupao za juniorsku reprezentaciju SR Jugoslavije, sa kojom je osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu za juniore, održanom 2002. godine u Poljskoj. Rakčević je iste godine izabran za najboljeg mladog rukometaša SR Jugoslavije i najboljeg mladog sportistu Cetinja. Već sljedeće godine (2003) izabran je za najboljeg sportistu rodnog grada.

Za seniorski tim SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore nikada nije nastupao, ali je, od decembra 2006. do juna 2014. godine, bio nezamjenjiv u tek formiranoj crnogorskoj rukometnoj reprezentaciji. Sa crvenima je nastupao na tri velika takmičenja (EP 2008, SP 2013. i EP 2014) i u sedam kvalifikacionih ciklusa (KEP 2008, KSP 2009, KEP 2010, KSP 2011, KEP 2012, KSP 2013, KEP 2014. i KSP 2015).

Samo igranje za reprezentaciju Crne Gore svoje države, reprezentujete sebe i svoju državu i ne postoji bolja reklama od upravo spomenute tj od sporta. Rukometna reprezentacija je bila prva timska reprezentativna ekipa koja je izašla na veliko takmičenje od osamostaljenja. Da bi došli do toga Mladen i saigrači su morali proći kroz predkvalifikacije, kvalifikacije, baraž i poći na EP.

Krajem 2013. godine je postao kapiten reprezentacije, ali je, samo pola godine kasnije, odlukom tek izabranog selektora, Ljubomira Obradovića, izgubio mjesto u nacionalnom timu.

Za Crnu Goru je, na 45 zvaničnih utakmica, postigao 137 golova, od čega 16 u završnicama EP, 15 na SP 2013. i 106 u kvalifikacijama.

Takođe, za crvene je odigrao i četrdesetak pripremnih utakmica.

Smokovci, rukomet i vino

Mladen Rakčević najveći dio vremena provodi u selu Smokovci, udaljenom 15 kilometara od Cetinja, na prađedovskom ognjištu.Posvetio se vinogradarstvu.

Veoma bitno mu je da je u posljednje dvije godine napravio još bolju vezu sa kćerkom Iskrom jer je najvećim dijelom zbog nje i odlučio da završi karijeru zato što zbog njrgovih obaveza nijesu mogli stalno da budu zajedno.

Želio je da poveže njegove dvije najveće ljubavi - rukomet i vino. Plan mu je da u Smokovcima napravi rukometni teren i organizuje kamp, da učesnike smjesti u 15-20 bungalova, da đeca nekoliko dana dana žive u ruralnom području. Imali bismo i jake promotere i vjeruje da bi svi roditelji koji bi đecu slali u ovakav ambijent višestruko dobili kad bi im se ona vratila sa saznanjem kako je bilo živjeti na selu prije 100 godina.

Ovo je jedinstvena prilika nekima da ovoliko vremena provedu sa svojim dragima i vjerovatno se sada neđe vraćamo suštini koju uvijek ponavlja - sve je krenulo pored ognjišta, iz doma i iz familije.

Izvor: Wikipedia, Pobjeda.me, MNE Magazin.me

S.Maslovar