Foto: PrtSc

Ovaj bend izvršio je izuzetan uticaj na sve kasnije generacije.

"Tu smo bili Boris Liješević i ja, koji smo došli na ideju da napravimo bend, to nam je bio neki cilj, tada smo još maštali o tome da se bavimo time na profesionalnom nivou, to se naravno nije desilo, ali ipak smo svi nekako ostali blizu muzike", istakao je Marković.

Osim njih dvojice tu su bili bubnjar Nebojša Stanišić, Igor Franeta basista, Željko Vasović kao saksofonista, Milijana Novović kao klavijaturista, Saša Milošević kao bubnjar, i kasnije Saša Jovanović kao basista.

"U toj postavci smo najzbiljnije radili i napravili te autorske pjesme sa kojima smo kasnije pravili koncerte", sjeća se Marković.

Počeli u kući Markovića u Starom gradu.

"Na oduševljenje mojih roditelja u početku smo probe održavali u našoj kući u Starom gradu. Kasnije smo dobili kuću starog zabavišta, a onda smo prešli u salu Zeta filma, koju smo koristili kao prostor za vježbu, tadašnji direktor Nikola Krapović izašao nam je u susret jer bioskop tada zbog ratnog stanja nije radio", ističe sagovornik za ljetnji program RTV Budva.

Muzika kao spas u teškim godinama

"Radili smo nešto produktivno kao srednjoškolci, a iz toga je nastalo jedno 17 ili 18 pjesma, a najveći dio njih uradio je Saša Milošević, dok smo na aranžmanima radili svi zajedno. Prva snimanja odradili smo kod Zorana Proričića u Kotoru, gdje smo kod njega u kući u improvizovanom studiju 1992. snimili dvije pjesme, kasnije smo 1993. u Radio televiziji Titograd snimili još tri pjesme, što je za nas bilo kao da snimamo u Londonu, a ne u sadašnjoj Podgorici", sjeća se on.

Danas su svi članovi benda uspješni ljudi koji vode drugačije živote, ali Marko je ostao najbliže muzici, uz Slađana Jovanovića koji se i nakon Ludog voza zadržao u muzici i svirao u "Osvajačima", koji su u ondašnjoj zemlji bili veliki bend.