Foto: PrtSc

Budva kasnih osamdesetih i devedesetih bila je veoma popularna po brojnim segmentima, a jedan od njih bila je animacija, koju su radili izuzetno reprezentativni momci i djevojke Budve.

"Krajem osamdesetih radio sam na Bečićkoj plaži sezonski, a tu je bio moj veliki prijatelj, sada pokojni Dragan Trifunović, koji je bio šef animacije. On me uveo u taj tim i tako sam postao dio njega. U tom timu je bio i pokojni Rašo Racanović i moram pomenuti da sam sve lijepo naučio od njega", istakao je Benić za ljetnji program RTV Budva.

Animacija je obuhvatala mnogo toga

"Animacija je bila podijeljena u timove: Bečići, Sveti Stefan, Petrovac, Slovenska plaža i hotel Avala. To je započeo čuveni animator Karlo Petelin i pokojni Niko Krpa, a mi smo nastavili. Mare Miloš je bila dizajnerka koja je 1988/1989. napravila plakat sa mojim likom i frizurom, a ti programi su se zvali "Šareno veče", koji su se održavali na hotelskim terasama, plažama, bazenima. Animacija je podrazumijevala dočekivanje gostiju ispred autobusa, uz malo rakije i meze, te smještanje u hotel uz instrukcije gdje mogu da idu, šta da rade i gdje da se opuste uz zabavni program, koji smo organizovali u našim hotelima", prisjeća se on.

Animacija je tada bila usmjerena na potrebe gostiju i njihovu zabavu, kako bi im boravak bio što ljepši i ostao u lijepom sjećanju.

"Vjerovali ili ne, mi smo tada dolazili u 8 ujutru na posao i ostajali cijeli dan. Imali smo uniforme - košulje i pantalone, te trenerke. Bili smo uniformisani kao vrhunski tim i podrazumijevao se rad na najvišem nivou", priča Bruno.

Brojne edukacije po Hrvatskoj i Engleskoj, ulagalo se u taj kadar

"Animacija je bila važna grana turizma. Mi smo bili prvi i posljednji kontakt sa gostima koji dođu i bili smo im na usluzi 24 sata dnevno. Organizovali smo Bečićku noć, gdje su svirali bendovi, tada nije bilo turističke organizacije, sve smo mi radili. Počinjalo je sa jutarnjom gimnastikom, koju je vodio Rašo Racanović. Njega je pratilo po 500 gostiju. Imao je i čuvenu foru da se u sred vježbi sagne da zaveže pertlu, a oni svi to ponove za njim", sjeća se on jedne od mnogobrojnih anegdota.

Popunjavanje kapaciteta bio je izazov i cilj tima za animaciju.

"Naš posao je bio da oživimo lokale koji u tom trenutku nisu bili profitabilni. Pravili smo "Šareno veče", kako bi oživjeli taj prostor i doveli goste uz pomoć plakata u hotelima, bez Instagrama i interneta. Naši česti gosti bili su i KUD "Kanjoš", koji su tradicionalnim igrama zabavljali goste zajedno sa nama, a igre bez granica su bile posebno interesantne svim turistima, priča Benić.

Animacija, kako se prisjeća, bila je nezaobilazni vid turizma, a toga više nema, iako smo zapravo i danas svi mi pomalo animatori, ili bismo barem trebali biti.

"U suštini, svi smo mi animatori i danas, samo se to promijenilo. Mi smo onda gosta koji bi nam došao tretirali i dočekivali kao najrođenijeg, kao nekoga iz kuće. Tako smo učeni i tako smo bili vaspitani", zaključio je Bruno u razgovoru sa Dušicom Vugdelić.