Foto: Media Biro

Na samom početku prisutnima se obratio Andrija Samardžić, predsjednik Saveza slijepih Crne Gore koji je podsjetio da je ovaj značajni datum ustanovljen 1964. godine, kada je tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, Lindon B. Džonson, proglasio 15. oktobar kao Dan bijelog štapa.

“Od tada, širom svijeta, ovaj dan se obilježava s ciljem podizanja svijesti o pravima, mogućnostima, dostignućima, kao i izazovima s kojima se suočavaju osobe oštećenog vida. Dan bijelog štapa postao je sinonim za borbu za samostalnost, slobodu, samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti osoba oštećenog vida.

Istovremeno, kako je naglasio Samardžić, bijeli štap je simbol nezavisnog kretanja i životnog samopouzdanja, a ne samo jednostavno pomagalo za svakodnevno funkcionisanje.

“Panel diskusija koju smo organizovali predstavlja priliku da se iz perspektive državnih institucija, organizacija osoba s invaliditetom, kao i samih korisnika bijelog štapa, osvrnemo na trenutnu situaciju u oblasti samostalnog kretanja osoba oštećenog vida, kao i na njihove svakodnevne izazove”, poručio je on.

Prošlogodišnji Dan bijelog štapa obilježen je početkom obuke za instruktorke i instruktore za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa. Tokom obilježavanja ovogodišnjeg datuma Dana bijelog štapa predstavljeni su rezultati obuke.Deset osoba oštećenog vida iz Podgorice, Bara i Nikšića prošlo je obuku i sada mogu samostalno da se kreću.

“Postignuti rezultati mogu da nam služe svima na ponos. Uspjeli smo da prevaziđemo institucionalna i sistemska ograničenja, a najviše uticaj okoline koji je sputavao osobe sa oštećenim vidom da se samostalno kreću", istakao je on.

Irena Rakočević, direktorica direktorata za zaštitu i jednakost lica s invaliditetom podsjetila je da je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava nadležno za koordiniranje politika o jednakosti lica sa invaliditetom.Ona je napomenula da je direktorat za zaštitu lica sa invaliditetom ponovno osnovan krajem februara ove godine , te da je prvi korak koji je sproveden u okviru Direktorata, kreiranje izvještaja koji govori što je urađeno u prethodne dvije godine kada je u pitanju Strategija za zaštitu lica sa invaliditetom od diskriminacije i promociju jednakosti koja je krovni strateški dokument koja se bavi ovom temom.

“Analiiza stanja je pokazala da postojeći trend ostvarenosti indikatora učinka nije bio na zadovoljavajućem nivou.To znači da svi standardi koje smo bili dužni da ispoštujemo nisu bili poštovani, ni kada je u pitanju fizički pristup. Još 2008.godine je donešen zakon po kojem su svi državni i lokalni organi bili obavezni da obezbijede pristupačnost licima sa invaliditetom. Dosta toga je urađeno, međutim, ono što je zabrinulo komisiju koja je radila na ovom izvještaju jeste da do kraja februara ove godine nismo dobili konačan spisak svih objekata u državnoj svojini koje je trebalo prilagoditi”, kazala je ona i dodala da je pored toga jako bitna pristupačnost informacijama, javnom prevozu I javnim površinama..

“Ovo je možda prilika da najavim da ministarstvo radi na dvije analize, jedna je analiza koja se bavi horizontalnim usaglašavanjem zakona sa standardima UN. Druga je analiza učešća lica sa invaliditetom u javnom i političkom životu”, naglasila je ona.

Govoreći o brojnim izazovima sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom, Goran Macanović, izvršni direktor Saveza slijepih Crne Gore kazao je na panelu, da kao ključni izazov izdvaja sam odnos društva prema fenomenu invaliditeta.

“U našem društvu se svaka različitost kategorizuje kao manje vrijedna. Tako se i osobe sa oštećenim vidom, nažalost, u društvu trtiraju kao nesposobne, a kao takve se tretiraju neravnopravno u odnosu na ostalu populaciju. Mi u Savezu slijepih već dugi niz godina radimo na podizanju nivoa svijesti kroz razne aktivnosti, kroz određene primjere pokazujemo da takav stav većinskog dijela stanovništva ne odgovara istini. Napomenuo bih da osobe sa oštećenim vidom, uz adekvatne uslove, mogu biti samostalne i produktivne. Na veću samostalnost osoba sa oštećenim vidom utiče jedan značajan izazov, to je nedostatak dovoljnih usluga za podršku za život u zajednici. Mi se u Savezu slijepih trudimo da konstatno uvodimo neke nove usluge za podršku za život u zajednici, jedna od njih je upravo usluga za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa” rekao je on i dodao da to nije jedina usluga koju Savez realizuje.

“Moram pomenuti da imamo i uslugu videćeg pratioca, koja predstavlja jedan važan servis podrške.Pomenute usluge se sprovode uz podršku glavnog grada Podgorica I Opštine Nikšić, dok izostaje adekvatna podrška države i institucija sistema, te obije usluge i dalje nisu licencirane”, kazao je on.

O tome koliko je značajna i korisna obuka za samostalno kretanje uz pomoć bijelog štapa, govorila je polaznica pomenute obuke Bojana Otašević.

“Ova obuka je za mene jedan veoma bitan životni događaj i jedno novo životno poglavlje jer, samostalno kretanje je jedan vrlo bitan korak kada govorimo o samostalnom životu.Prije godinu dana nisam intezivno koristila bijeli štap što se nakon obuke promijenilo. Sada bijeli štap koristim čak i kada imam asistenciju osobe koja vidi. Savladala sam mnoga mjesta i putanje, bez obzira na neke strahove koje sam prije imala, uvijek je u meni bila prisutna činjenica da jednoga dana neću zavisiti od dobre volje članova porodice i prijatelja”, kazala je ona

Dugogodišnji korisnik bijelog štapa, Radenko Lacmanović, kazao je da ovaj međunarodni Dan istinski doživljava kao praznik.

“Sve što unapređuje, opominje, poziva i ukazuje na stanje u kome živimo vrijedi slaviti. Rekao bih da je bijeli štap najprepoznatljivije sredstvo za kretanje u javnom prostoru. Ovim putem apelujem na sve, pogotovo mlađu populaciju, da uzmu bijeli štap u ruke i odlučno krenu u samostalniji život. Kroz svoje iskustvo, savjetovao bih da korisnik sam donese odluku i krene u ljepši, srećniji i sigurniji život”, poručio je on.



(Media Biro)