Foto: Privatna argiva/IG
Trenerski put
Prije nego je postao trener od kojeg se uči i čija se taktika proučava, Dragan Adžić je dugo upijao znanje od drugih. Strpljivo i uporno je gradio svoj put i stil i postao primjer da u rukometu, kao i drugim sferama, uspjeh ne dolazi ,"preko noći“.Mnogo voli trenerski poziv i sve godine koje je proveo u mlađim kategorijama Budućnosti i kao pomoćni trener su mu bile izuzetno dragocjene. Uživao je u svakoj sekundi tog rada, a bilo je i ponekad i sedam treninga dnevno, jer je u pitanju ljubav. Nije nikada bio, niti je sada preambiciozan, već uživa u tome što radi. Voli da pomogne mladoj igračici da bude na višem nivou i kao osoba i kao igrač, to je ono što ga ispunjava. Što je veći iskorak koji napravi, to je njegova satisfakcija veća. A rezultati treba da budu isto što i novac - posljedica. Ako dajete svaki dan sve od sebe, mogu se dočekati rezultati i biti satisfakcija za uloženi trud. Ali ako je ambicija ispred svakodnevnog napornog rada, pomjeranja granica i uživanja u tome, onda se teško ima strpljenja da se dočekaju vrhunski rezultati.
Foto: IHF
Kako je promijenio ŽRK Budućnost
Dragan Adžić je prvi trener Budućnosti postao 18. juna 2010. godine. U istoj sezoni je osvojio Kup pobjednika kupova, da bi 2011., "plave“ šesti put ispale u polufinalu Lige šampiona. Godinu kasnije - ostvaren je decenijski san. Podgorički velikan konačno je probio barijeru, ušao u finale i u kultnim mečevima sa Đerom domogao se najvažnijeg trofeja. Budućnost je stvorila Adžića, Adžić je stvorio šampionsku Budućnost. Adžić navodi da su u pohodu na evropski tron 2012. ključni bili jasna hijerarhija i struktura, te veliko međusobno povjerenje. U prvom osvajanju Lige šampiona, najvažnije je bilo polufinale jer su ga toliko puta gubili, a tada su eliminisali branioca titule Larvik - 23:13 je bilo u ,"Morači“, pod kakvim pritiskom to samo on i igračice znaju. Pritom su od istog rivala izgubili prethodno polufinale, 2011, kad nije igrala Kaća Bulatović. Bilo je vrlo zahtjevno, ali to zajedničko i individualno iskustvo, sjajna i dobra energija u cijelom klubu, doprinijela je da budu stabilniji od najstabilnijih jer je Larvik tada imao najiskusniji tim, bio prvak Evrope, a Norveška svjetski šampion. Prelazak te magične granice prolaska polufinala učinio je da je protiv Đera u finalu u svakoj sekundi djelovalo da je sve pod njihovom kontrolom i da mogu osvojiti dugo čekanu evropsku titulu.
Odbrana Adžov zaštitni znak
Bio je desetak godina pomoćni trener i radio sa mlađim selekcijama, pratio Budućnost u evropskim utakmicama i uvidio je nemoguće kopirajući bilo koga na ovoj planeti postati konkurentan velikim i brojnijim nacijama, a sve su brojnije od Crne Gora sa tridesetak igračica - i tada i sada. Kao neko ko je i kao igrač bio ljubitelj odbrane i bolji u defanzivi nego u napadu, tražio je rješenje kako da budu konkurentni i poremeti velesile rukometa. Odbrana je ono što donosi velike rezultate u svim kolektivnim sportovima, tako je iznjedrena i ta odbrana koju su, "zlatne lavice“ nosile i napravile nešto što će ostati u istoriji rukometne igre kao naša osobenost i nešto što su karakterom, emocijom i povjerenjem u to odigrale na vrhunski način i što je doprinijelo da sve te godine drugi ne odigraju na vrhunskom nivou protiv nas.
Razlika u radu u ženskom i muškom rukometu
Dragan Adžić je trenersku karijeru posvetio ženskom rukometu i postao jedan od boljih svjetskih stručnjaka u istoriji. Privlačnost da radi u muškom rukometu postoji i vjerovatno bi se desila ta, "prekomanda“ da se nije dogodio poziv ženske reprezentacije Slovenije. Dosta je nakon prestanka rada u Budućnosti razmišljao o tome, imao je ponude i razgovore sa vrhunskim menadžerima koji pokrivaju muški rukomet. Vrlo mu je izazovno kad gleda vrhunski muški rukomet, kad se druži sa vrhunskim rukometašima ili trenerima, i svakog ljeta je na akademiji,"Handball for all“ dijelom iz razloga da bi mogao odraditi trening s rukometašima, a i sam je mnogo naučio. Nije isključeno da u narednom periodu i to proba, možda pred kraj trenerske karijere se i ostvari u tom segmentu. Imamo nekoliko primjera gdje su treneri pravili vrhunske rezultate u ženskom, pa to ponovili u muškom. Vjeruje da je to tako, mada ne može da sudi jer nije radio u vrhunskom muškom rukometu, ali sigurno jeste kompleksnije i izazovnije raditi sa ženama.
Uspjeh sa "lavicama" i preuzimanje reprezentacije Slovenije
Uspjesi su urođeni čuvenom Adžu da ih bilježi tako je osim titula sa ekipom Budućnosti donosio najveće uspjehe u ženskom rukometu reprezentacije Crne Gore. Srebrna medalja koja se zlatnog sjaja osvojena je na olimpijskim igrama u Londonu 2012 godine ostaće upamćena zauvijek za našu državu a iste godine na evropskom prvenstvu uspio je da popne naše dame na krovu Evrope i da ostavi duboki i neizbrisiv trag u ženskom rukometu. Poslije ostavke u Budućnosti i rastanak sa reprezentacijom Crne Gore popularni Adžo prihvatio je poziv reprezentacije Slovenije 2021 godine i dogovorio satradnju do 2024.
Svoje trenerske uspjehe krunisao je sa dvije titule najboljeg trenera na planeti koje je osvajao dvije godine zaredom.
Izvori: Wikipedia, Vijesti.me, Antena M
S. Maslovar