"Poslije zemljotesa 1979. godine skoro da te prve sezone i nije bilo turizma, jer je veliki broj hotela bio uništen, a mladi ljudi iz Crne Gore su otišli da rade po Dalmaciji, ja sam otišao na Korčulu", prisjeća se Ivančević.

Osamdesete godine trebalo je već nešto raditi u Crnoj Gori

"Ja sam tada došao u agenciju Kompas, kod Dikija Kažanegre koji je imao ideju da okupi mlade ljude, koji su sposobni da rade nove poslove u turizmu, to su bili ljudi koji su uglavnom igrali u Kanjošu, navikli na aplauze, na komunikaciju sa gostima i on je nama rekao da je prošlo vrijeme kada je jedan čovjek radio jedan posao. Objasnio nam je da sada u turizmu moramo raditi sve, od administracije, do nošenja kofera, spremanja ribe, vodičkog posla i ko nije bio speman na sve to nije mogao da radi u turizmu, a mi smo, kao mladi ljudi, na početku karijere, sve to prihavtili", kazao je on za ljetnji program RTV Budva.

Budva razorena od zemljotresa, sezone i goste dočekivala je sa malim smještajnim kapacitetom.

"Tih godina radio je mali broj hotela, tu su bili Montenergo turist i Montenegro ekspres, kao monopolistička agencija koja je pokrivala najveći broj aranžmana, tada je Diki kazao da moramo da stvaramo naše kapacitete mimo hotela. Mi, agencija Kompas, bili smo Slovenačka firma i dobili smo od njih podršku i novac i uložili nešto do tada prvi put viđeno u Crnoj Gori, a to su apartmani u privatnom smještaju. Ubjeđivali smo ljude da je bolje da imaju apartman nego pet soba na jedno kupatilo, to je bio mukotrpan i dug posao ubjeđvanja ljudi da prepravljaju svoje kuće ali naši ljdui su pametni, brzo su se preračunali, shvatili da se isplati i to se brzo primilo, stvoreno je za jednu godinu 2.000 kreveta i to je počelo jako dobro da se prodaje", istakao je Ivančević.



Sljedeće godine privatni smještaj u Crnoj Gori bio je preubukiran

"Postoji anegdota kada je došao jedan Slovenac i pitao me jesam li on čovjek ili volkswagen, ja sam mu rekao da je naravno čovjek, a on me pitao za kaj smo ga onda stavili u garažu", sa osmijehom je ispričao.

To je kako Ivančević ističe, bio početak vraćanja Crne Gore na tržište.

"Onda smo uradli još jedan posao napravili smo vazdušni most koj je dovodio osam do 10.000 Slovenaca u Crnu Goru i u sezoni i mimo sezone, oprobali smo se u raznovrsnoti turzma, plesali smo na animatorskim večerima, ugovarli aranžmane, vodili goste na piknike i to je bio početak jedne nove filozofije turizm u Crnoj gori", kazao je on.



Gosti tražili više od prenoćišta i obroka

"Tako smo shvatzili da ti gosti neće doći kod nas da jedu i spavaju, več žele da im organizujemo kompletan boravak, od sačekivanja na aerodromu do ispraćaja njihovim kućama i po mogućnosti da radi boljeg kontakta, da to sve radi isti čovjek. Tako je i bilo", zaključio je Ivančević u razgovoru sa Dušankom Bašić.