Radenko Marović u Budvi je prepoznat po odbojci, ali je bio i vlasnik nekadašnjeg lokala "Stradia" koji je bio ne samo mjesto za izlazak već i generalno mjesto za društveni život i druženje ljudi Budve u tom periodu, danas se vraćamo u devedesete godine.


Foto: Budvanostalgičari

"Otvorili smo se u vrijeme početka Grada teatra, on je tada počeo da živi tim svojim pravim životom, to je bio Grad teatar u svakom smislu riječi, na ulici su se mogli sresti glumci, Budva je odisala totalno durgim životom i razlika između klijentele koja je tada dolazila u Stari grad i danas je ogromna. Mi smo tada imali goste iz Njemačke, Engleske i naše Jugoslavije i to je predstavljalo elitni turizam, od kog smo danas daleko", kazao je Marović u razgovoru za ljetnji program RTV Budva.

Srećnija vremena i Stradia kao centar zabavnog života Budve


Foto: Budvanostalgičari

"Moj pokojni otac je uložio veliki novac tada da otvori Stradiu kako bi ostavio meni i bratu da radimo, a ja nikada nijesam bio ljubitelj tih velikih otvaranja tako da sam tek sljedeću noć proslavio sa svojim društvom, a prva dva moja prijatelja, to je interesantno, koji su došli da mi čestitaju otvaranje lokala, bili su pravoslavni i katolički sveštenici don Nikola i Ostoja i to je dan danas meni zanimljvio gdje ja sjedim sa njima nazdravljam i pijem rakiju na svom otvaranju, a bez obzira što sam ja bio Srbin pravsolavac prvi mi je čestitao katolički sveštenik. Takav je život bio tada u Starom gradu, čini mi se da smo tada živjeli mnogo ljepše", prisjeća se naš sagovornik.

U Stradiu su, i dan danas se priča, dolazili najljepši Budvani.

"Jeste istina je. To je bio tada grad od 10.000 stanovnika u tom trenutku, to je bio drugi režim, druga vrsta odnosa i poštovanja, druga tolerancija i iskonski osjećaj pripadnosti i želja da pomognete nekom svom, teško je sa ove distance danas porediti tu i ovu Budvu", priča Marović.

Danas dok šeta Budvom kao da prolazi kroz jedan potpuno drugi grad, od ondašnje Budve kaže Marović, ostalo je par kuća po koje drvo i palma.

"Od onog vremena ništa", sa nostalgijom je istakao.


Foto: Budvanostalgičari

Danas rijetko ali sa sjetom prolazi kroz Stari grad, onda kada mora

"Stari grad je nekada bio naš centar svijeta, danas osjetim sjetu kada prolazim, dok si mlad drugačije i gledaš na svijet, danas su velike gužve. Stari grad danas djeluje tranzitno postoji par tih mjesta kod današnjeg recimo Džefa gdje je nekad i bila Stradia gdje se pravi čep od gužvi i buke, bilo je i tada gužvi nije bilo idealno, ali je bilo mnogo drugčije. Danas idem kada želim da pogledam neku predstavu ili kada se nalazim sa nekim prijateljima koji nijesu odavde, pa me obično po staroj navici čekaju u Starom gradu. Danas postoji neka totalno druga kultura, imate djelova grada gdje ljudi iz Stare Budve nikada nijesu bili, ali imate i ove koji nikada nijesu bili u Starom gradu, sve je izmješteno a živimo u gradu od 56.000 stanovnika. Volim ja Stari grad, ostala je ista ljubav, ja sam tu učio i školu, moja generacija je tu sedam godina učila, potpuno ga doživljavam drugačije, imam osjećaj ljubavi prema njemu ali nije to to, iskreno", govori Marović.

Emocije ga vežu za Mogren, a to je kako ističe, posebna priča za sve Budvane.


Mogren, devedesetih godina, Foto: Budvanostalgičari

"Mogren je činio životni stil, i Mogren je Budvanina činio Budvaninom, ako se nijesi kupao na Mogrenu nijesi bio Budvanin, ako nijesi osjetio zrikavce na Mogrenu i tišinu Mogrena nijesi znao šta je idealna i lijepa plaža, ako nijesi kao desetogodišnjak prvi put došao do te plaže gdje te zaustavio neko, a ti sa druge strane vidio suncobrane i osjetio impresiju zbog plaže. Moja firma je krajem devedesetih sa Morskim dobrom obnavljala onu stazu, tako da sma ja na Mogrenu ostavio svoju mladost, ali i dio stvaralaštva, odgajio sam porodicu zahvaljujući Mogrenu, tamo sam upoznao svoju suprugu iako danas tamo ne idem često, čak vrlo rijetko, to je ipak jedan od najljepših perioda mog života", zaključio je Marović u razgovoru sa Dušicom Vugdelić.